„Obrazovanje je najmoćnije oružje koje možete upotrijebiti da promijenite svijet.“
– Nelson Mandela
Kvalitetno obrazovanje temelj je dugoročnog razvoja i prosperiteta svakog društva. One države koje su tu činjenicu uspješno prepoznale kao svoj istinski nacionalni interes, strateški i kontinuirano ulažu u obrazovni sustav kako bi stvorile najbolje moguće uvjete za mlade koji trebaju steći potrebno znanje i vještine za uspješno uključivanje u društvo. U središtu tog obrazovnog procesa su učitelji i nastavnici. O njima, njihovom znanju, sposobnostima i motivaciji za rad u konačnici ovisi i uspjeh onih koji su im dani na skrb. U sredinama koje imaju svijest o tome, učitelji i nastavnici uživaju primjereni društveni i ekonomski status u skladu s velikim odgovornostima koje njihovo zanimanje nosi.
Republika Hrvatska, nažalost, nije takva sredina. U njoj obrazovanje i znanost u stvarnosti nisu prepoznati kao nacionalni interes, unatoč brojnim strategijama, akcijskim planovima, predizbornim stranačkim programima i drugim dokumentima koji nas pokušavaju uvjeriti u suprotno. Vidljivo je to iz statističkih pokazatelja, od domaćih – VSS radna mjesta u obrazovanju najniže su plaćena od svih VSS radnih mjesta u 21 djelatnosti prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti – do komparativnih međunarodnih – iznos financiranja koji Republika Hrvatska godišnje izdvaja za istraživanje i razvoj svrstavaju ju na dno EU 28 država. Na kraju krajeva, vidljivo je to i iz položaja koji u našem društvu imaju učitelji i nastavnici, a on je sve samo ne primjeren odgovornostima koje imaju.
Zato ovaj štrajk nije samo izraz težnje za boljim materijalnim statusom, isključivo borba za ostvarivanje nekog zacrtanog postotka. Ne, ovo je prije svega bitka za povrat dostojanstva jednoj profesiji koja to bez sumnje zaslužuje, a predugo je zanemarena i gurnuta na marginu. To je ono što premijer i njegov kabinet na Markovom trgu suštinski ne razumiju i zašto ni nakon mjesec dana nisu uspjeli pronaći adekvatan odgovor koji bi zaustavio štrajk i vratio stanje u normalu. To je razlog zašto svaki novi, omalovažavajući potez i izjava premijera prema učiteljima i nastavnicima rezultira sve većom i većom potporom štrajku u široj javnosti, kao i sve jačom odlučnošću štrajkaša da se ustraje do kraja.
Ovo je već sad najduži i najuspješniji štrajk u povijesti Republike Hrvatske, a ovim se porukama ljestvica pritiska podiže na višu razinu. Vrijeme je da Vlada doista čuje glas onih koje je dosad uporno ignorirala.
